Luís Vaz de Camões
Prvo izdanje: 1572.
Prvi prijevod na hrvatski: 1952.
Luís Vaz de Camões vidi povijest Portugala kao križarski rat što ga je otpočeo D. Afonso Henriques, a koji bi trebao služiti kao primjer drugim, tada međusobno zavađenim kršćanskim državama. I Camões, poput našega Marulića, potiče kršćanske vladare da zaborave međusobne razmirice i da se udruže protiv zajedničkoga neprijatelja – Turaka, umjesto da se spore s Petrovim nasljednikom.
No, premda najveći luzitanski pjesnik nije uspio objediniti kršćanski europski Zapad, uspio je očvrsnuti portugalsku nacionalnu samosvijest, spriječivši tako posvemašnju kulturnu (i ne samo kulturnu) kastilijanizaciju Portugala. Naime, tek pošto su 1580., neposredno nakon Camõesove smrti, Španjolci zauzeli Portugal, uvidjeli su Portugalci što za njih znače Luzitanci. Za šezdeset godina španjolske okupacije objavljeno je 28 portugalskih izdanja Camõesova spjeva te 2 kastiljska prijevoda.
Zanimljivo je pritom da je organizator ustanka protiv Španjolaca (1640), Pinto Ribeiro, vlastitom rukom komentirao Camõesov ep. Tri stoljeća poslije španjolski pisac Juan Valera priznat će da su upravo Luzitanci bili najveća prepreka ujedinjenju svih dijelova Pirinejskog poluotoka (“Camões se uzdiže između Španjolske i Portugala kao snažan zid, koji je teže oboriti nego sve utvrde i gradove…”), čime je još jednom naglašen za Portugalce nedvojbeno politički značaj Camõesove epopeje.